Organizator izložbe: FMGG – Livno
Autori izložbe: Jela Duvnjak, Ivo Dalić
Mjesto održavanja: FMGG – Livno
Vrijeme održavanja: 24. 4. – 15. 6. 2025. g.
Opseg: predmeti iz etnografske zbirke izrađeni od vune i lana iz prve polovine 20 st. (dijelovi nošnje, pokrivači, prostirke, torbe, gospodarska oprema), dio gradske kulture s  predmetima  kazandžijskog obrta, tekstilnim predmeta ukrašeni srmom, predmeti za obradu vune ( preslice i vretena), pribor za pranje, tradicijsko prijevozno sredstvo,  različiti dijelovi kućnog namještaja (škirnje, ormari, stolice, krevet, vitrina) posteljno  rublje i različiti  ukrasi (čipkani stolnjaci, tabletići, zavjese, gobleni),  tekstualni prilozi, (7 kom).
Vrsta: etnografska  izložba
Korisnici: sve kategorije korisnika

Izložbom Sejseni predstavljena je bogata kulturno-povijesna baština s kraja 19. i cijeloga 20. stoljeća koja objedinjuje svadbene običaje i tekstilno rukotvorstvo kao umjetničku percepciju prostora u kojem se živi. Svadbeni običaji imaju veliku ulogu u tradicijskom načinu života kojim se nastoji ostvariti punina čovjekova postojanja kroz rađanje i osiguravanje  potomstva.

Sejseni, sejkseni, sekseni nazivi su za djevojačko svadbeno ruho koje se počinje spremati od rođenja ženskoga djeteta u obitelji. Naziv potječe od turske riječi seisana koja je prvotno označavala tegleću životinju, obično konja, a s vremenom se prenijela na cjelokupno djevojačko ruho.

Osobitost djevojačkog ruha očituje se u  njezinoj  dugotrajnoj pripremi za koju se obitelj sprema već po rođenju djeteta. Sejseni su sadržavali različite predmete ovisno o pripadnosti seoskoj ili gradskoj kulturi  kao i vremenskom okviru izrade. Početkom stoljeća sadržavali su predmete najvećim dijelom izrađene od vune i lana, tkanjem na tkalačkom stanu i ukrašeni različitim vezom crvenog konca. S dostupnošću tvorničkog materijala beza povećavao se broj skrojenih i ukrašenih košulja, anterija, muških gaća i uz ostale predmeta od vune koje su činili modrine, čerme, pregače, pojasevi i veliki broj torbi, čorapa i terluka te gospodarske opreme. U drugoj polovini 20. stoljeća uz sve veću upotrebu namještaja  iz obrtničkih radionica ili  industrijskih trgovina  još uvijek je zastupljen djevojački ručni rad kojim se ukrašava  kompletno posteljno rublje, zavjese, zidnjaci, stolnjaci, tabletići, ručnici, vezeni gobleni i različite vrste tapiserija.

Običaj spremanja i dovoženja djevojačkoga ruha zadržao se sve do kraja 20. stoljeća u kojem su utjecaji različitih kultura povezani s gospodarskim i društvenim promjenama.