Razvijenim i kasnim srednjim vijekom obuhvaćeni su predmeti između XII. i XVI. stoljeća. Materijalni dokazi o životu u utvrđenome Bistričkom gradu rijetki su. Uglavnom su sačuvani ulomci keramičkoga posuđa te vrhovi strjelica i koplja.

Izvan utvrđenoga grada nalazio se Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja, koji je predstavljao dio strukture srednjovjekovne gradske sredine. Na osnovi pečatnjaka biskupa Guida iz Modene samostan se datira na početak XIV. stoljeća. O svakodnevnome život u samostanu svjedoče ulomci keramičkoga (majolika) i staklenoga posuđa (čaše Krautstrunk) te razni uporabni predmeti (noževi, britvice, ključ, naprstak, igle za šivanje, potkove te potplate za obuću). Dijelovima nošnje pripadale su dvodijelne kopče, puce, ažulice, privjesci i dijadema protkana zlatnim nitima. Za razdoblje razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka karakteristično je trajno obilježavanje grobova stećcima. Istraživana groblja na području Livanjskoga polja jesu: Grborezi, Mramorje; Lištani, Podvornice; Livno, Podvornice; Podgradina, Buško blato. Na kamenim pločama u grobovima te dijelovima arhitekture uklesani su natpisi pisani glagoljicom (Luka dijak, 1368.) i hrvatskom ćirilicom (natpis popa Tjehodraga, sredina XII. st.). Najbrojniju vrstu nalaza u grobovima predstavljaju naušnice izrađivane u različitim inačicama: naroskane naušnice, naušnice s trima koljencima, trojagodne naušnice s trima jednakim jagodama, trojagodne naušnice sa srednjim kruškolikim privjeskom i naušnice zrakastoga tipa. Karakteristično je prstenje s ovalnom krunom.